Psihoterapija je znanstveno dokazana metoda brige o mentalnom zdravlju koja pomaže da riješimo unutarnje konflikte. Pomaže i da budemo zreliji pojedinci, koji su autentični i imaju sposobnost empatije prema sebi i drugima.

U psihoterapiji možete očekivati podršku, razumijevanje, empatiju, iskrenost i poštovanje. Važno je naglasiti da psihoterapija nije usmjerena na davanje gotovih rješenja ili savjeta ili na zauzimanju strana u sukobu već je usmjerena na osnaživanje klijenta u procesu osobne promjene.

U svijetu koji je pretežno usmjeren prema vanjskim mjerilima uspjeha često izgleda da je najvažniji dojam koji ostavljamo na druge dok je naš autentični, nesavršeni svijet potisnut i ostavljen po strani.

Na terapiji možete izgovoriti stvari kojih se bojite, koje Vam stvaraju nelagodu ili Vas ljute. Možete dobiti drugačiju reakciju od one na koju ste navikli i koja Vam stvara frustraciju te time doživjeti novo iskustvo u vezi važnih tema koje možda izbjegavate.

Rad na sebi je zahtjevan te ponekad bolan i neugodan. Često su teme o kojima oklijevamo govoriti, koje nam izazivaju nelagodu upravo one koje trebamo donijeti u terapiju. Terapija treba biti podržavajuća, ali opet izazovna jer bez izazova nema napretka. Unošenje neugodnih i teških emocija u psihoterapiju je jako važno, jer je i to dio procesa. Tijekom psihoterapijskog procesa se često događaju različite nove spoznaje o sebi, drugima ili svijetu koje utječu na promjene ponašanja.

Promjene su proces, a ne događaj. Kada nešto osvijestimo i poželimo promijeniti određeni stav ili ponašanje u početku nam treba više vremena da to učinimo. Kasnije nam novi modeli ponašanja prelaze u naviku, međutim, uvijek se može dogoditi da se zbog stresne situacije vratimo na staro. To je normalan dio procesa i ne znači da je napredak izgubljen.

Traženje pomoći i odlazak na psihoterapiju je znak zrelosti, hrabrosti i nade u promjenu i nešto na što bi svaka osoba trebala biti ponosna. Svima nam je ponekad potrebna pomoć i podrška.

Povjerenje je najvažnije. Sve izgovoreno u terapiji je strogo povjerljivo. Iznimke postoje samo kada je riječ o saznanju namjere počinjenja teškog kaznenog djela ili kaznenog djela koje je počinjeno na štetu djeteta kada terapeut ima obvezu prijave prema pravilima struke.

Ono što je također važno je odnos između terapeuta i klijenta koji se temelji na povjerenju. Odnos između terapeuta i klijenta je temelj rada, jer nosi sa sobom priliku za učenje o tome kako funkcioniramo sa sobom, s drugima, kako na njih utječemo te mogućnost povratne informacije u sigurnoj i podržavajućoj okolini. Terapeut često poziva klijenta da kaže kako se osjeća ovdje i sada što je jako važno za osvještavanje vlastitih emocija i senzacija, te razvijanje asertivnog iskazivanja istih.

Na prvom susretu psihoterapeut i klijent pričaju o međusobnim očekivanjima te ugovaraju pravila terapijskog rada. Klijent govori samo o onome što je spreman podijeliti dok psihoterapeut upoznaje klijenta sa svojim načinom rada nakon čega zajedno odlučuju o početku terapijskog procesa.

Psihoterapeut je osoba koja je posebno educirana u jednom ili više pravaca psihoterapije te je kompetentna u prepoznavanju emocija, problematike međuljudskih odnosa i raznih načina nošenja sa stresovima i traumama. Psihoterapijski je odnos vrlo specifičan, jer sadrži jasno definirane uloge između terapeuta i klijenta što s druge strane klijentu omogućava iskrenost i slobodu bez straha od narušavanja odnosa.

Prijatelji/obitelj su bitan dio života i važna podrška u trenucima u kojima nam je teško. Razgovori s prijateljima/obitelji često duboko utječu na naša razmišljanja, namjere i postupke. Međutim, naš odnos prema sebi nije uvijek autentičan u odnosima s obitelji/prijateljima te su naše priče unaprijed svjesno ili nesvjesno cenzurirane i prilagođene slušaocu. Način slušanja psihoterapeuta značajno se razlikuje od razgovora sa prijateljem, osobito po tome što psihoterapeuti slušaju bez predrasuda i ne prekidaju. Iako postoje prijatelji sa izvrsnim vještinama slušanja, više je vjerovatno da će davati savjete, povezivati vašu priču sa svojim iskustvima, iznositi osobne stavove i sl.  Ovo ne samo što može da poremeti smjer razgovora, već često dovodi do frustracije, potrebe za opravdavanjem i do mentalnog zatvaranja uslijed osjećaja neshvaćenosti.

Supervizija je proces u kojem posebno educirani stručnjak psihoterapeut s više iskustva pruža podršku u radu stručnjaku psihoterapeutu s manje iskustva. U psihoterapiji je supervizija uobičajen oblik podrške za psihoterapeuta te je nužna za profesionalan i etičan rad i razvoj kompetencija psihoterapeuta. Iako psihoterapeut supervizant iznosi određene informacije i izazove vezane uz rad s klijentom, nikada se ne iznose osobni podaci ili druge okolnosti kojima bi se ugrozila privatnost klijenta te povjerenje u terapijskom procesu.

Klijent može prekinuti psihoterapiju kada god to želi, važno je samo da to ranije najavi terapeutu kako bi mogli zaokružiti cijeli proces.

Rad na sebi zahtijeva vrijeme, energiju i kontinuitet. Kako bi omogućio kvalitetu usluge psihoterapeut se treba redovito supervizirati i educirati. Rad s klijentom za terapeuta ne završava nakon seanse, nego je to tek početak. Kontinuirano učenje, usavršavanje vještina, razmjena informacija s drugim stručnjacima iz područja mentalnog zdravlja te izrada plana tretmana za svakog klijenta su za psihoterapeuta svakodnevni sastavni dijelovi posla.

Transakcijska analiza je teorija ličnosti i sustavna psihoterapija za osobni rast i osobne promjene. Transakcijska analiza razvoj ličnosti objašnjava kroz komunikaciju unutar obitelji i šire zajednice – razmjenu transakcija. Poruke koje smo dobili oblikuju rano učenje i donošenje odluka oko toga kakvi smo mi, drugi i svijet oko nas.

Transakcijska analiza obiluje različitim konceptima koji omogućuju klijentu i terapeutu lakše razumijevanje ponašanja, misli i osjećaja. Sama filozofija počiva na tri načela: 

(1) ljudi su OK

(2) svatko ima sposobnost da misli

(3) ljudi odlučuju o svojoj sudbini te se svatko može promijeniti. 

Iz navedenog se može zaključiti da je cilj TA da kod pojedinca potakne osjećaje osobne odgovornosti za vlastitu sudbinu, te poštovanja i vrijednosti sebe i drugih.

Osnovne vrijednosti TA su da smo svi vrijedni poštovanja, imamo snagu da upravljamo svojom sudbinom i samostalno donosimo odluke o vlastitome životu.

U TA psihoterapiji klijent ima sve informacije o zajedničkom radu njega i psihoterapeuta. Također, psihoterapeut može klijenta podučiti konceptima TA kako bi ih on/a mogao/la samostalno primjenjivati. Klijent je aktivan sudionik svoga procesa. Nadalje, potiče se aktivno korištenje vlastitih resursa te osvještavanje i mijenjanje ograničavajućih uvjerenja i ponašanja. 

TA je pogodna za rad u različitim područjima poput rada s anskioznošću i depresijom, s traumom, na osvještavanju ograničavajućih uvjerenja, ponašanja i međugeneracijskog nasljeđa, jačanju samopouzdanja i samopoštovanja i na poboljšanju međuljudske komunikacije.